Časopis za umjetnost i kulturu
Preuzmi

X√X (Mentalna igra)


Ženka


U osnovi, svi ljudi misle da su bolji od zvijeri. Misle da vladaju svojim nagonima. Misle da su bolji od toga.
Možda baš takve misli ima žena koja hoda cestom naoko formalno odjevena. Zapravo, ne razmišlja o tome. Razmišlja o tome kako će se riješiti svoga ljubavnika. Ona ne voli obaveze. Ona želi samo seks. On je voli. To joj je rekao. On želi da ga ona katkad odvede do sebe, do svoga stana. To joj se ne sviđa. Njen stan je samo njen stan. Ona tamo dovodi svoje prijatelje. Ne ljubavnike. Ljubavnici mogu pokucati na vrata bilo kad. Prijatelji dolaze kad su pozvani. Zato nije dobro kad ljubavnik zna gdje živiš. Rekla mu je na početku da ne želi obaveze. Upoznala ga je pred tri mjeseca. Lijep čovjek. Visok. Plav. Pravilne crte lica, možda čak i malo previše pravilne, možda čak pomalo dosadne. Ne bi ga ni pogledala da je nije uporno, bezobrazno promatrao i na kraju joj sam prišao. Svidio joj se njegov pristup, izgledao je neobavezno. Bila je uvjerena da mu je samo do seksa. I ona je njega bezobrazno upadljivo odmjerila dok je razgovarao s njom. Posebno su joj se svidjele njegove kosti kukova, koje su zatezale traperice na rubovima. Kasnije te večeri, ti isti kukovi ostavili su masnice na njenim bedrima. I to joj se svidjelo. A on je sad voli. I želi prespavati kod nje. I probuditi se ujutro pripijen uz nju, umjesto da ona, kao uvijek, u rane jutarnje sate, ode iz njegova stana. Jer on misli da je voli. Nakon tri mjeseca. Kreten.
Ulazi u zbornicu škole. Da, ona je profesorica. Ide joj lagano nakurac način na koji je ljudi s uvažavanjem gledaju. Ona je profesorica – „stup društva“, „moralna vertikala“. Da – uzor – još jedan kotačić u mašineriji školstva koji uvijek iznova i iznova pere budućim odraslim ljudima mozak pizdarijama.
Na njenu veliku žalost, u zbornici se nalazi i jedan mladi profesor, (kao i uvijek u ovo doba utorkom) i on valjda misli kako bi njih dvoje bili jako lijep profesorski par i možda čak i imali i jako lijepu i pametnu profesorsku djecu jednoga dana. Naravno, nikad to nije rekao glasno, nego bi pokušao impresionirati njenu pamet svojom pameću pričajući o jako intelektualnim književno-teoretskim problemima ili o suvremenim piscima ili o tome kako je narod jako nepismen. Zapravo, ona je duboko uvjerena da, iako ta bolest nije dokumentirana niti u jednom medicinskom priručniku, on očito boluje od verbalne dijareje. Dok bi trajao taj njegov verbalno-intelektualni proljev, ona bi ili kimala glavom i govorila „mhm“ ili gledala kroz njega, praveći se da gleda u njega. Što je najgore, on to nije primjećivao,  mislio je da ga ona sluša. Mislio je da je jako zanimljiv. Ona se pitala zašto uopće taj mali genski isprdak od čovjeka misli da bi ona njega uopće mogla razmotriti kao partnera za parenje. I zašto on misli da će je fascinirati svojim znanjem o podacima koje ona već zna i on zna da ih ona zna. Možda misli da će otići s njim u krevet zato jer je pametan. Iako, ne ide mu baš taj intelektualni pristup zato jer mu pogled stalno bježi u njen dekolte.
Putem do učionice, noseći u rukama veliki dnevnik tamne, birokratski plave boje, sreće još jednog profesora hrvatskoga jezika koji u rukama nosi dnevnik takve iste odbojne plave boje. On predaje u školi koja je dijelila zgradu sa školom u kojoj ona predaje. On se zaustavlja na hodniku i svojim, namješteno-ugodno-seksi glasom je pita kako joj se sviđaju učenici i kako joj se općenito sviđa u školi. Ona mu govori da joj je baš divno. I da su svi divni. I da su učenici baš krasna djeca. I da su svi profesori divni. Uključujući i onog koji ima verbalnu dijareju. On na to značajno kima glavom. Njega nije upoznala ovdje, u ovoj školi. Upoznala ga je još na studiju. Jednoga dana je ušetao u učionicu, predstavio se njoj i njenim kolegicama kao novi profesor iz književnosti i nadugo i naširoko im krenuo pričati o sebi i o tome kako je on postao profesor na fakultetu. Bio je uvjeren da je jako seksi, unatoč tome što je imao četrdeset godina i bio oženjen. Kad bi pisao po ploči, namjerno bi lijevu ruku stavio u džep sakoa kako bi mu se sako malo zadignuo, a studentice mogle dobiti bolji uvid u njegovu naguženu pozadinu utegnutu u savršene, očito baš za tu pozadinu, posebno krojene hlače. A onda, kad bi se okrenuo, zadovoljan izbezumljenim pogledima nekih studentica iz prve klupe i njihovim međusobnim došaptavanjima, pročitao bi patetičnim romantičarskim glasom, mašući svako toliko rukama zbog još boljeg dojma, neku jako dubokoumnu, najčešće domoljubnu pjesmu, koja je bila predviđena za gradivo taj dan.
Dok je ona još bila buntovna studentica koja mu je uvijek proturječila na njegovim predavanjima i davala mu do znanja da je njegovo dupe ne može smesti u promišljanjima o umjetničkoj kvaliteti te poezije, nije je ni najmanje volio, ali sada, kada izgleda kao prava teta profesorica, u košulji i suknji, noseći dnevnik i recitirajući svojim učenicima tu istu kretensku poeziju koju je on recitirao njoj i njenim kolegicama, počeo ju je uvažavati i s hinjenim poštovanjem razgovarati s njom na hodniku. Zanimljivo je bilo i to da je na hodniku razgovarao samo s profesoricama i starijim učenicama. Muškarce je manje-više samo usputno pozdravljao.

 


Školski štih


Njezine kolege uvijek su raspravljale o težini i ozbiljnosti svoga posla. Za dugih ispijanja kave govorili bi o tome kakve su sve nove informacije našli na profesorskim internetskim forumima. Najčešće se radilo o savjetima za držanje discipline. Nakon toga bi slijedile konkretne anegdote sa školskoga sata u kojima učenik ne bi bio u pravu, a kolega je disciplinu riješio strogim vikanjem i slanjem školskome psihologu. Školski psiholozi su duša svake škole, uvijek imaju reklamni smiješak, fascikl s kemijskom u ruci, a kad daju savjet, ozbiljno skupe obrve, zauzmu samopouzdan stav i fiksiraju pogledom sugovornika kako bi bili sigurni da sugovornik pozorno sluša njihov savjet.
U školskoj zbornici uvijek postoji jedan profesor koji je izrazito flegmatičan, tih i samozatajan, ne ide s kolegama na kavu, a njegove kolege su pristojne prema njemu i cijelo vrijeme nastoje shvatiti zašto on ne želi biti dio kolektiva. Osim samozatajnosti tog profesorskog pojedinca, kolege ne mogu naći nijednu drugu grešku u njegovom ponašanju, pa su bespomoćni ne mogavši ga promatrati ni kao neprijatelja.

 


Ghandijev petak


Mamurluk. Znala je da nije bilo pametno izaći u četvrtak navečer. Prošlo je podne. Ona stoji u školskom hodniku i pokušava natjerati aparat za kavu da proradi. Jedan profesor prolazi kraj nje i kaže joj: „Aparat je u kvaru.“ U prolazu pokazuje prstom na neko neodređeno mjesto na aparatu. Ona diže pogled u smjeru njegovog prsta. Veliki natpis na bijelom papiru: U KVARU. Kako to nije vidjela? Pita se je li njen kolega primijetio da je mamurna. Najvjerojatnije jest. Kako inače ne bi vidjela ogroman natpis koji joj je bio zalijepljen ispred nosa? Krasno. Zvuk zvona. Kraj sata. Dakle, neće stići popiti kavu. Učenici prolaze kraj nje. Ne pozdravljaju je. Ona se osjeća kao fantom u hodniku. Možda i izgleda kao fantom. Možda su ona i aparat za kavu u nekoj bijeloj nevidljivoj međudimenziji. Ona je možda zauvijek zarobljena tamo s tim prokletim aparatom koji guta novac, a ne daje zauzvrat kavu. Trzne se. Gleda oko sebe. Najvjerojatnije izgleda čudno stojeći ispred aparata i zureći u jednu točku. Valjda to nitko nije primijetio?
Polako kreće do zbornice. Pokušava se povući neprimjetno i taktički, kao mačak gubitnik u veljači. Polako, s noge na nogu. Laganim, sporim okretom... Čistačica joj se smiješi. Nedostaje joj jedan zub. Ona se isto nasmiješi čistačici. Za razliku od čistačice, njeni zubi su svi na broju. Eto, prva dobra činjenica danas… fantastičan poticaj za samopouzdanje… Ulazi u zbornicu. Osjeća se kao Kafka u Procesu. Ni tu je nitko ne primjećuje. Nasmiješila se najbližem profesoru. On ju je nekako čudno pogledao, kao psa koji mu se opasno iskezio. Koji kurac…? Samo se nasmiješila. Odustaje od komunikacije. Ona je valjda ovdje stvarno nekakav pas koji nepotrebno pokazuje zube i zastrašuje svoje kolege. Totalna vještica. Čudakinja. Životinja. Mamurna životinja koja još k tome najvjerojatnije ne zna ni čitati pa ne vidi veliki natpis na aparatu za kavu. U podne. Sramota… Uzima dnevnik i ključ od učionice. Izlazi prva iz zbornice.
Otključava učionicu. Ulazi. Ostavlja stvari na stol. Sjeda na stolicu. Sama je u toj praznoj prostoriji. Ona i klupe. Fantomski razred. Ona se savršeno uklapa. Možda je ona zapravo umrla jučer. Možda ju je udario auto. Ovo je možda samo njen duh koji je došao na posao, još uvijek ne znajući da mu je tijelo mrtvo. Ali, ipak… otključala je vrata… Učenici ulaze i pozdravljaju je s „dobar dan“. Ona isto kaže „dobar dan“, ali tiho. Najvjerojatnije je nisu ni čuli. Možda misle da im uopće nije odgovorila. To se savršeno uklapa u odnose moći. Ona je ipak profesorica. Ona ima moć. Tko su oni da njih pozdravlja? To je neprilično. Ona im odmah treba pokazati disciplinu. Treba im pokazati gdje im je mjesto. Pokazivanje moći je osnova svakog držanja discipline. Nema veze ako je mrze. To joj je i posao, zar ne? Oni su zapravo njeni neprijatelji. I ona je njihov neprijatelj. To je prirodan društveni poredak. Tko je ona da to pokuša promijeniti? Što si to ona umišlja? Da je Ghandi? Ne… ovo je rat. Kao u američkom hollywoodskom filmu. Kao da čuje glas svojih nadređenih dok drže svečani govor bodrenja kao američki pukovnik svojim marincima. A možda je ovo danas spaghetti western. Točno u podne. Ili taj film nije uopće bio spaghetti western? Čuje se zvono. Kad bolje razmisli, uopće je ne zanima je li taj film bio spaghetti western ili ne, ali zna da ona ne želi sudjelovati u spaghetti westernu. Još uvijek nije krenula toliko komično gledati na svoj život. Ne želi igrati tu ulogu. Uopće ne želi poslušati upute redatelja. Da, bit će Ghandi. Pasivni otpor.
Ona započinje predavanje. Mirno, kao Ghandi. Svijet je okrutan, ali ima nade. Slušaju je. Da, Ghandi je bio mudar čovjek. Nema veze što njen govor danas nije nadahnjujući. Ona sluša svoj glas. Je li Ghandi govorio o gramatici? Čuje glas iz stražnje klupe. Čuje još jedan. Diže svoj glas. Je li Ghandi govorio toliko glasno? Možda jest. Ovo je već histerično glasan Ghandi. Malo živčan. Samo malo živčan. Zapravo, oni njoj pružaju otpor. Samo, ona nije sigurna je li taj otpor pasivan ili aktivan. Oni uopće ne shvaćaju da je ona Ghandi. Kako mogu pružati otpor Ghandiju? To je neljudski. Ona nastavlja govoriti. Primjećuje da je preskočila jedan dio gradiva. Možda bi se mogla vratiti na njega. Ili ne? Možda da njih pita za mišljenje…? To bi bila briljantna ideja! Gleda na sat. Nije uopće bitno. Dat će im da prepišu sve s grafo-folije. Eto, neka prepisuju… Ona sjedi i gleda kroz prozor. Vidi svoje lice u odrazu. Gleda na sat. Opet diže pogled na svoj odraz. Danas, otprilike u jedan popodne, Ghandi u njoj je svečano umro. Nitko to nije primijetio.

 


Kovrčavi


Ta fotografija. Friend request. Na Facebooku. Opsjeda je. Engleski naziv profila. Prihvati. Pita se je li to slučajno. Mala šarena sličica. Tko je to? Možda i nije. Na drugoj slici profila je goli torzo. Vrlo je erotična. S gitarom. Kovrčava crna kosa do ramena. I licem njenog učenika. Nasmiješeno lice i dva madeža na vratu.
Oči prikovane za svjetleći ekran. Koža na fotografiji ima plavkasti odsjaj. Na fotografiji ispod te – njegovo lice, oslonjeno na dlan, prstima zapetljanim u kovrče, gleda je kao da je pita: hoćeš li se usuditi to napraviti?
Prst u ustima. Nokat na usnama. Dah je vruć. Oči zure u ekran. Prsti na gumbu traperica. Otkopčavanje patenta. Koža prstiju trlja se o tkaninu. Nokti grebu pri uvlačenju. Vrelina. Pregib ramena s dvije male kosti. Prst na mekoj koži. Ispupčena adamova jabučica. Na vlažnoj nabubrini mesa. Lijeva bradavica strši kraj gitare. Trljanje prstiju o kratke dlačice. Crne kovrče padaju na vrat. Glava pada unatrag. Lice nagnuto ulijevo. Drhteće usne. Usta otvorena. Isprekidan uzdah. U glasnom smijehu. Širenje zjenica. Pogled. Strop je bijel. S ekrana. Tabu.

 


Manijaci na Facebooku


Svatko ima manijake među svojim Facebook prijateljima. Ona ih katkad voli sakupljati iz hobija. I njen brat to radi. Natječu se tko će imati veće luđake i onda razmjenjuju dojmove.
 
SESTRA
Anita Bombić Tokić. Ima oko 40 godina. Piše dobre pjesme, ali užasnu prozu. Statusi su joj uvijek o lokalnoj politici i o tome kako su političari protiv nje i njezinih izjava, a nikad nitko za nju nije ni čuo. Statusi o politici izmjenjuju se sa slikama njenih mačaka, pasa iz azila koje treba udomiti i šokantnih fotografija i snimaka mučenja mačaka i pasa, ispod kojih su njezini komentari o iskvarenosti ljudskog roda.
 
BRAT
Igor Volga. Sebe smatra profesionalnim glazbenikom. Kad je bio u osnovnoj školi, bio je povučen i svi su ga tukli. U srednjoj je postao metalac, pustio dugu kosu, krenuo se oblačiti u crno, osnovao bend jako loše kvalitete i u potpunosti se uživio u svoju ulogu glazbene zvijezde. Bio je poznat po tome što je cure zavodio pokazujući im svoju rigotinu. Specifičnost je i to što voli na svoj fb zid stavljati i zbirke svojih neiskorištenih i iskorištenih kondoma. Ispod iskorištenih uvijek napiše iscrpan izvještaj o tome na kome ih je iskoristio i kako. Nakon propale glazbene karijere, osnovao je udrugu metalaca i sad je jedan od utjecajnih ljudi u odlučivanju koji metal bendovi će nastupati u gradu, a koji neće. Njegov ukus se većinom svodi na to da izvođači moraju imati nerazumljive tekstove i urlati.
 
SESTRA
Anica Vokić. Samozvana pjesnikinja. Ima oko 30 godina, jako dobro izgleda. Voli nositi oskudnu odjeću, lajka stranice o Bogu, piše stihove o ljubavi prema Isusu i vjerskoj spoznaji, a poseban fetiš joj je fotografiranje s poznatim muškarcima. Voli koristiti ruralne riječi u kombinaciji s novokovanim gradskim anglicizmima tipa „selebritiji“.
 
BRAT
Ivan Leonardo Križić. Išao je sa mnom u osnovnu školu. Izrazito je debeo. Upisao je Teološki fakultet. Još u osnovnoj školi bio je ministrant u crkvi, a sad se zaredio. Voli na zid stavljati vjerske slike, militantni je branitelj pape Benedikta XVI. i svih njegovih naučavanja. Redovito komentira svaku novost koju je papa izrekao. Oštro osuđuje seks prije braka. Često citira dramatične odlomke iz Biblije, pogotovo one koji se odnose na kažnjavanje ljudskog roda. Osim Boga, Isusa i pape, redovito lajka mnoge čokoladne proizvode.
 
SESTRA
Branka Mošnja-Škare. Osim što ima pregenijalnu kombinaciju dvaju prezimena, ona je sve što čovjek može zamisliti: grafička urednica, lektor, književnica, prevodilac sa srpskoga na hrvatski, recenzentica, web-dizajner… Nije zaposlena i stalno se žali kako ona i muž jedva preživljavaju. Imaju četvero djece. Trenutno je trudna s petim djetetom. Obožava glazbu iz 80-ih, pogotovo onu komercijalnu i svakih nekoliko dana na svoj zid stavi između deset i dvadeset poveznica glazbenih spotova odjednom. Svaki njezin i najmanji postupak uvijek je popraćen statusom na Facebooku. Tako svi njezini prijatelji mogu saznati sve o njezinim problemima s mužem, o tome za koga su ona i muž glasali na izborima, pa čak i to kako je ona Domestosom oprala kuhinju u dva ujutro. Jedan od intrigantnijih statusa u posljednje vrijeme bio je onaj u kojem izvještava na svom zidu prijatelje o tome kako trenutno leži na odjelu hitne pomoći zbog vaginalnog krvarenja, s točnim izvještajem o tome koliko joj se grlić maternice otvorio i kako se nada da neće imati pobačaj.
 
BRAT
Izak Radojčić. Ima 40 godina. Rođen kao Židov, kasnije se prekrstio na katoličku vjeru, ali nije promijenio ime. Radi kao profesor rimokatoličkog vjeronauka u srednjoj školi. Njegovi statusi uvijek su miroljubivi i vezani za Isusa. Pred dvije godine se zaljubio i oženio krupnom i dlakavom crnkom svojih godina. Otad su njegovi statusi vezani za ljepotu seksa i slavljenje božje providnosti, a na satovima vjeronauka pokušava podučiti učenike ispravnom seksualnom ponašanju, koje je u skladu s božjim naukom. Posebno za potrebe satova vjeronauka, smislio je molitve u kojima zahvaljuje Isusu za dar tjelesne ljubavi.
 
SESTRA
Courtney Phutura. Ona je plastična lutka iz izloga. Doslovno. Tvorevina je jednog konceptualnog umjetnika. Ima zavidan životopis, profil joj je pun fotografija s vlastitih izložbi. S prijateljima komunicira isključivo na engleskom, uz obveznu riječ „darling“. Ima jako puno prijatelja i često lajka stranice sa skupom obućom. Nagađa se da je lezbijka.

Arhiva