Časopis za umjetnost i kulturu

Izvor vrste

(iz zbirke priča Večno vojno stanje)


Bio je još jedan razvratni petak navečer i okupljeno društvo, koje je čekalo otvorenje izložbe Homoseksualnost kroz stoljeća, se raspršilo po Metelkovoj.
Cinični vuk je stajao usred homo kluba, malo je nakrivio glavu na jednu stranu i slušao Gradsku štakoricu koja je, naslonjena na šank s obveznom cigaretom među prstima, strasno nešto pripovijedala, što se zbog šuma dobre stare pederske glazbe nije moglo čuti.
Vuk je, naime, većinom režao, ali mu se režeća gubica na trenutke izvijala u uvrnuti smiješak. Ako nisi bio pažljiv, što ljudi većinom nisu bili, lako si mogao previdjeti taj trenutak. Sada nije ni režao niti se podsmjehivao, nego je posve ozbiljno i sabrano slušao. Kad su se u klub doklatile Majke mi i Vladarica svemira, nije se ni obazreo, iako je njihov dolazak u okupljeno društvo prouzročio veliku uznemirenost. Posebno nezaboravan je bio dolazak Vladarice čije lice je krasio pobjednički smiješak.
Pored nje je bila Majke mi, sa svom ozbiljnošću koja prati taj zadatak. Ozbiljno i dostojanstveno je kimala ljudima koji su je pozdravljali i, još posebno srčano, pozdravila onih nekoliko starih mačaka koji su se već godinama povlačili po sceni.
Vladarica je bila, kao i uvijek kada se kretala po sceni, očaravajuće dobre volje i nije minulo dugo dok se oko nje sakupio prilično velik broj ljudi.
– Magični! – iznenada je viknula i ljubazno se okrenula k polovici Pederskoga dvojca bez kormilara koji je usklađeno jedrio kroz gužvu. Magični se s prirođenom gracioznošću nagnuo u poljubac. Njihov obred pozdravljanja je u mračnom klubu izgledao nekako tajnovito i impresivno elegantno. Zračio je nedvosmislenošću plemenite naravi njihovih nevjerojatno osmišljenih uloga.
Vuk ju je malo odsutno okrznuo pogledom i mirno se okrenuo natrag prema Gradskoj štakorici koju je u kratkom govornom predahu napao Brzi. Brzi je bio uvjeren da je otkrio mjesto izvora homoseksualnosti koje je sasvim slučajno bilo i njegov rodni kraj u srednjoj Bosni pa je sad brzao s nepobitnim dokazima izlagati svoju nadasve drsku tvrdnju. Taman se bližio vrhuncu pripovijesti i bio je pred tim da pobjedonosno otkrije najočitiji dokaz svoje hipoteze kad se u razgovor umiješala Majke mi i učinkovito uništila čar trenutka. Majke mi je s odlučnošću prekaljene bučerke razbila njegove argumente, ne zato da bi se sa svakim od njih puno bavila – na kraju krajeva, to nije zadaća poštene butch – nego da bi s tvrdoglavom ozbiljnošću ustvrdila da homoseksualnost nedvojbeno potječe iz njene rodne zemlje, zato jer je tamo zasigurno najveća količina lezbijki i, naposljetku, ta je zemlja rodila i nju, pa zar to nije najveći dokaz, majke mi, i tu se nema više što dodati.
Gradska se zbunjeno okretala od jednoga k drugome i stidljivo se osmjehivala. Iako je bila nadasve učena i u svom minijaturnom stanu je sakupljala stare časopise i rijetke knjige, nikad još nije čula sličan i, prije svega, tako odlučno podastrt argument o izvoru vrste.
Iz nesretne uloge suca oslobodila ju je Vladarica koja se zaželjela lagane šetnje po promenadi između soba. Vladarica je imala do potpunosti sofisticiran osjećaj za oslobađanje djevojaka iz neugodnih situacija i taj je svoj dar uspješno upotrebljavala.
Cinični vuk se odmaknuo od brbljave gužve nekamo na rub, odakle je, držeći svoje piće,  imao izvrstan pogled na situaciju. Prezrivo je osluškivao dosadna naklapanja prolaznika i u jednom trenutku se sa zadivljujućom odlučnošću okrenuo na peti i otkoračao u noć. Tijekom večeri se pojavljivao na najneobičnijim mjestima i nikad nije bilo posve jasno je li već otišao kući ili je slučajno negdje drugdje, negdje na rubu, i pozorno, ali s nezainteresiranim izrazom na licu prati večernji petak.
Pred klubom je stajala Ptica, ptica, kamo pa kamo, i napeto zurila u nebo. Gradska štakorica, koja je baš tad s Vladaricom pod ruku stupila kroz vrata, očajnički je šapnula Vladarici: – Reci joj da prestane.
– Prestani! – Vladarica je rekla Ptici i pritom ju nimalo nježno tresnula po hrptu. Time se više nije htjela baviti jer je baš u tom trenutku vidjela novu grupu obožavateljica i zajedrila je u njihovom smjeru. Tako je potpuno prečula odsutni ptičji pijuk: – Na trenutak mi se učinilo…
Poprilično kasno je na scenu stupila Sokolica i brzo počela bilježiti podatke o izvoru vrste, jer nikad ne znaš kad će ti tako važan podatak dobro doći. Cijelu večer nije rekla ni riječ i među okupljenima je svojim ukočenim pogledom pobudila nemalo nelagode. Spisateljica, kojoj se netko budalasto potužio na Sokoličino zurenje, samo je slegnula ramenima i rekla: – Aha. Gospođa šefica, koja je u klub stupila sa Spisateljicom, brzo je počela razlagati o najnovijem cvjetnom daru koji joj je pred vratima ostavio njezin najveći obožavatelj Pjesnik, a onda je još obradila red domaćih vijesti o peripetijama nogometne mafije, nedavnih nesporazuma parenja na sceni, između toga još nekoliko neobično bizarnih podrobnosti o noćnom životu Ljubljane i par duhovitih anegdota iz osobnog života.
Sokolica se na kraju večeri prišuljala do mene i neko vrijeme u tišini stajala uz moj lijevi bok. Bilo je jasno da ju nešto jako muči, ali iskustvo me naučilo da ju moram lijepo pustiti da se prži u vlastitom soku, jer nikad neće reći što je muči, nego će krenuti o nekom opskurnom detalju kojeg je našla u običnom, njoj namijenjenom, pozdravu.
Tako smo dugo stajale jedna kraj druge i promatrale pedere i lezbe u šarenim ratnim bojama petka. Neki su plesali, drugi su brbljali, a većina njih je smjelo koketirala sa simpatijama. Nešto njih bilo je pošteno pijano, napušeno ili jednostavno umorno od života i naslanjali su se na ramena drugih. Vladarica je s neobično iskrivljenim zapešćem u najboljoj pederskoj maniri udarala ljude po hrptu i ramenima i bliješteće se smijala tamnocrvenim usnama. Gradska je s prekriženim nogama pušila za šankom i svako toliko u rebra sunula Pticu koja se sasvim očekivano gledala u mjesec. Vuk se nenadano pojavio između Dvojca bez kormilara i u istom trenutku, kao Češirska mačka, nestao u zrak. Brzi i Majke mi su u svoju glasnu debatu uvukli nekoliko starih mačaka i činilo se da se cijelo društvo neizmjerno zabavlja.
– Ti, daj mi reci, – nevoljko je počela Sokolica kad je do nas došlo nekoliko riječi iz razgovora o homoseksualnosti. Nisam joj htjela ići na ruku nego sam čekala da nastavi: – Daj ti meni reci, što je s tim izvorom vrste?
– Što želiš znati o izvoru vrste? – izazivala sam je.
– Pa, to, gdje je taj izvor vrste? – odvratila je s dozom nevoljkosti i očajanja u glasu.
–Baš ovdje, – rekla sam – baš ovdje. – i široko se osmjehnula.

 

[sa slovenskog prevela Doris Pandžić]

Arhiva