| |
Trenutak kada je Stari zapad postao Novi zapad … davor vlahov
Svakih se nekoliko godina pojavi film koji, bez obzira na nastojanja svojih autora, ima potencijala promijeniti perspektivu gledanja na određene društvene pojave i skupine, odnosno učiniti korak naprijed k boljem i tolerantnijem društvu. Brokeback Mountain Anga Leeja jedan je od tih filmova koji imaju potencijala za mijenjanjem stavova, a sudeći po neviđenom hypeu koji film prati na IMDB-ovom forumu, očekivanja su zaista velika.
Film se bavi temom koja je i za današnje pojmove, posebice za puritansku bushevsku Ameriku, izrazito kontroverzna. To je vjerojatno i razlog zašto je scenarij uglednoga Larryja McMurtryja (Posljednja kino predstava, Usamljena golubica) i Diane Ossane čekao na realizaciju čak osam godina. Neko vrijeme su kao redatelji fingirali Gus Van Sant (Moj privatni Idaho), koji je želio u glavnim ulogama Matta Damona i Bena Afflecka (?!), bezlični hollywoodski štancer Joel Schumacher (Vrijeme ubijanja, Batman i Robin), Todd Haynes (Daleko od raja) i Kimberly Pierce (Dečki nikada ne plaču).
U središtu priče su dvojica kauboja (glume ih Heath Ladger i Jake Gyllenhaal) koji se upoznaju u ljeto 1963. i započnu ljubavnu vezu koja će trajati sljedećih dvadeset godina. Družeći se, glavni protagonisti počinju osjećati neočekivano zadovoljstvo. Jedne noći to zadovoljstvo prerasta u strast i tu počinje njihova ljubavna pustolovina. Unatoč tome što su se s vremenom poženili i osnovali obitelji, osjećaji jednoga prema drugome su toliko intenzivni da nastavljaju biti ljubavnici kroz cijeli svoj životni vijek, a njihovi tajni susreti nastavljaju se i nakon što je svatko od njih krenuo na svoju stranu.
Filmovi koji su tematizirali seksualne manjine redovito su bili getoizirani u art kinodvorane i namijenjeni publici kojom se bave, ili liberalnijoj publici koja nema problema s takvom tematikom, pa i u prvoj polovici devedesetih godina prošloga stoljeća kada je filmski kritičar B. Ruby Rich počeo na stranicama Sight & Sounda i The Village Voicea baratati terminom New Queer Cinema. Naziv se odnosio na grupicu, mahom nepoznatih, gay i lezbijskih filmaša koji su se svojim niskobudžetnim filmovima afirmirali na Sundencu, a bavili su se queer kulturom i homoseksualnim identitetom te gay i lezbijskim sadržajima. Međutim, redatelji Todd Haynes (Poison), Gregg Araki (Osuđeni na propast, Totally Fucked Up, Tajanstvena koža), Gus Van Sant (Mala Noche, Moj privatni Idaho), Tom Kalin (Swoon), Christopher Munch (The Hours and Times) te producenti Christine Vachon (Poison, Swoon) i Andrea Sperling (The Living End) nikada nisu činili koherentni umjetničko-društveni pokret, niti su se tako doživljavali. Prije svega je bila riječ o autorima koje je povezivala tematika i propitkivanje heteronormativnosti društva te eksperimentiranje s narativnim tehnikama.
Kada se New Queer Cinema već dobrano istrošio, Ang Lee je uspio snimiti film koji koketira s mainstreamom i nastoji subverzivnu tematiku približiti širokoj publici igrajući na univerzalne aspekte priče.
Riječ je o filmašu koji je sposoban bilo kojoj temi udahnuti novu dimenziju tako što razlaže obrasce žanra kojim se bavi, da bi ih nanovo sastavio, ali na novi način. Najbolji dokaz za to su njegovi filmovi Razum i osjećaji, Ledena oluja, nepravedno podcijenjeni Hulk, Zajahati s vragom i Tigar i zmaj. Bez obzira je li posrijedi stripovska ekranizacija, kostimirana melodrama, seciranje obiteljskoga života u američkom predgrađu, vesternu ili matrial arts film, autorova opsesija i dalje ostaje sraz društvenih konvencija i individualnih shvaćanja kroz koji se provlače motivi potisnute seksualnosti i emocionalnosti. Sudeći po komentarima nakon projekcije na filmskim festivalima u Veneciji i Torontu, s Brokeback Mountain ponovno je dokazao da ne postoji žanr s kojim se ne bi mogao uhvatiti ukoštac.
Ovaj se put fetišistički uživio u žanrovske konvencije vesterna, pa je kritika istaknula da je njegov stil svojevrsni pastiš Johna Forda. Film karakterizira opor stil, kratki i škrti dijalozi, spor ritam, svi mačistički arhetipovi žanra koje je redatelj u detalje rekreirao. U vjerno rekonstruirani svijet vesterna autor umeće nove elemente. On ne nastoji uništiti žanr, nego ga preoblikuje uz pomoć drugih žanrova i subžanrova, napose melodrame.
U konkurenciji između 19 filmova iz cijeloga svijeta, ocjenjivački sud na filmskom festivalu u Veneciji odlučio je Zlatnog lava dodijeliti upravo ovome filmu jer, kako kažu kritičari, razara mit macho vesterna. Ray Bennett, kritičar Hollywood Reportera, lucidno je primijetio: Sve što ste mogli zamisliti o likovima Johna Waynea i Montgomeryja Clifta u «Crvenoj rijeci» ili Joela McCree i Randolpha Scotta u «Ride the High Country» otkriveno je u «Brokeback Mountain» Anga Leeja, epskom vesternu o zabranjenoj ljubavi. Rex Reed iz New York Observera nadodaje: Lee zna mnogo o raskrinkavanju američkih mitova; od frigidnih bračnih disfunkcija iz predgrađa u «Ledenoj oluji» do neizrečenih osjećaja o tajnom seksu i ljubavi između Marlboro muškaraca u čizmama i stetsonovim šeširima u «Brokeback Mountain», on je zagrebao duboko u američku psihu.
Kritiku je posebno zaintrigirao nastup mladog australskog glumca Heatha Ledgera koji je svoju ulogu odradio vrhunski. Australski časopis The Sun-Herald navodi kako je upravo njegova interpretacija gay kauboja predstavljala veliko iznenađenje. Michelle Williams je također prema ocjenama stručnoga suda vrlo dobro utjelovila lik Alme, napuštene žene, ostavljene kod kuće da se brine o djeci. Ona zna pravi razlog zašto njezin suprug (Ledger) odlazi u ribolov sa svojim starim prijateljem Jackom (Gyllenhaal), ali se mora nositi s time. Uz navedene glumce, u filmu još nastupaju Anne Hathaway, Randy Quaid, Anna Faris i Linda Cardellini. Iako je većina kritičara u Veneciji, Torontu i Tellurideu dočekala film ovacijama, neki su mu, poput Davida Pollanda s IndieWire bloga, zamjerili pretjeranu dozu političke korektnosti. Polland smatra da film uopće ne istražuje potrebu da se bude gay, gay iskustvo ili iskustvo ljubavi između dvojice muškaraca koja na mnogo načina može biti ista kao ljubav između muškarca i žene.
Glavni su glumci, komentirajući iskustva sa snimanja filma, istaknuli kako sama tema i njihov angažman ne predstavljaju ništa posebno ili zaprepašćujuće, te da je najvažnija stvar bila što bolje obaviti posao. Međutim, kasnije su ipak priznali kako su osjećali blagu nelagodu pri snimanju homoseksualnih ljubavnih scena. Ledger je izjavio kako mu je upravo određeni stupanj nelagode pomogao jer mu je takvo nešto prije bilo potpuno strano. Zbog te je činjenice sve dobro funkcioniralo jer i njegov lik na početku osjeća stanovitu nelagodu. Gyllenhaal je pak dodao kako je znao da će naglasak filma biti na ljubavi između dvoje ljudi, a ne na njihovoj seksualnosti. Svrha je bila snimiti dobar film koji će se odlikovati izrazito suptilno ispričanom ljubavnom pričom, bez obzira radi li se o homoseksualnoj ili heteroseksualnoj ljubavi. Prema riječima Anga Leeja, važne su emocije i dirljiva veza koja polučuje prekrasan osjećaj privrženosti jedne osobe prema drugoj.
Cijeli je film, u svakom pogledu, vrlo blizak originalnoj noveli. Redatelj i ekipa su odradili vrhunski posao ne samo zbog vrsne realizacije, već i stoga što su jednako poštivali izvornik. Larry McMurtry i Diana Ossana proširili su predložak koji je bio usredotočen samo na dvojicu subjekata, ali su zadržali njegovu ironiju i sarkazam. Upravo je to jedan od elemenata kojim je film dobio na kvaliteti. Sama činjenica da je u filmu riječ o ljubavi između dvojice muškaraca posve je nebitna, a naglasak je na njihovom intenzivnom emotivnom odnosu koji nadilazi bilo kakvo etiketiranje i koji sam element kontroverznosti stavlja u drugi plan. Melankolični gitaristički soundtrack Gustava Santaolalle (Dnevnik motociklista, Pasja ljubav) uvjerljivo je istaknuo emocionalni naboj priče, a fotografija vrsnoga meksičkoga snimatelja i stalnoga suradnika Alejandra Gonzáleza Ińárritua (Pasja ljubav, 21 gram) Rodriga Prieta navodno je također vješto pohvatala spone prirode i života te proživljavanja subjekata.
Sudeći prema navedenome, ovaj će film zasigurno ostaviti dubok trag na području ne samo američke, nego i svjetske kinematografije. A vjerujem, s obzirom na temu, postaviti i neke nove temelje kojima će se pri obradama sličnih priča krenuti na jedan pristupačniji i tolerantniji način jer, sudeći po riječima kanadskoga kritičara i zamjenika ravnatelja TIFF-a Noaha Cowana, «Brokeback Mountain» se može iščitavati na više načina: kao kronika o promjenama stavova o seksualnosti, kao značajan trenutak kada je Stari zapad postao Novi zapad ili čak kao kompleksan spoj Douglasa Sirka i «Crvene rijeke». Ali to je ultimativno i fundamentalno film o ljubavi najevokativnije vrste – nemoguće, požudne, sveobuhvatne, strastvene ljubavi, nastale na mjestu zapanjujuće ljepote u vrijeme velike nevinosti i nade. Pokušajte ostati nedirnuti dok društvene konvencije i nemilosrdni hirovi svijeta polako potkopavaju ovu ljubav.

|
|