Smeće koje to nije … lea perinić

Dok elitističke mase jure u knjižnice pokušavajući se dočepati Da Vincijevog koda, Dana Browna, koji već punih godinu dana ne silazi s top ljestvica najčitanijih knjiga, na tržište izlaze neka nova djela kojima nipošto ne želim takvu sudbinu. Možda se sami autori ne bi bunili budući da bi im takva popularnost donijela znatnu financijsku korist, ali čemu se uopće truditi pisati knjige ako su vam ciljana publika oni kojima je jedini razlog čitanja biti “in”. Podsjeća me to na silne pročitane intervjue sa “slavnim” ličnostima, koje na pitanje koja im je najdraža knjiga bez mnogo izuzetaka navode Malog princa ili Alkemičara, naslove koje su pročitali u priručniku za neznalice Kako zvučati pametno. Sad imaju novog konja za utrku, Da Vincijevog.
Među onom drugom kategorijom djela koja privlače ljude koji se ne boje pročitati i knjige izvan TOP 5 ljestvice, nedavno se pojavio novi roman, veoma sugestivnog naslova – SMEĆE.
Izdan je pod okriljem edicije Katapult, čiji je cilj izbacivati nove književne nade, odnosno objavljivati rukopise mladih i neafirmiranih autora, a prvi su “katapultirani” upravo autori Smeća.
Već iz samog naslova možemo vidjeti da se radi o jednoj potpuno drukčijoj pojavi na hrvatskoj književno-kulturnoj sceni, autorima koji su potpuno slobodni, nesputani, oslobođeni od predrasuda, okova i normi, nezaraženi virusom politike, kapitala i komercijalizacije… To dokazuje i cijena knjige koja više sliči “onima s kioska” nego “onima iz knjižare”.
Autori knjige trojica su bivših/sadašnjih studenata Kroatistike pri FF-u u Rijeci – Alen Kapidžić, Enver Krivac i Mišo Novković. Knjiga je donekle namijenjena mladima i možda se s njome najlakše može poistovjetiti generacija bliska autorima, ali zasigurno nije naodmet i starijima da se prisjete kako je to biti mlad (a ne da se samo bune protiv decibela koji noću dopiru s određenih punktova na Korzu).
Smeće, kojemu je, kako kažu autori, prvotni naslov bio Junk, da bi se zatim “pohrvatio”, je roman koji se ne mora svima svidjeti, ali mu nitko ne može zanijekati inventivnost prepoznatljivu na nekoliko razina.
Pisan je specifičnim razgovornim stilom. Tri glavna lika (sami autori?) plus jedan sporedni (gostujući) daju nam vlastite vizije određenih događaja koje se zatim spajaju u cjelinu, priču koja zahvaljujući različitim stilovima razmišljanja i pisanja ni u jednom trenutku ne gubi na svježini. Također, pisan je različitim fontovima, tako da čak i što se tiče vizualnosti nipošto nije monoton.
Likovi imaju karakterističan način izražavanja (govora, odnosno pisanja). Foksov vokabular obiluje psovkama, ponekad tako maštovitim da se divimo njegovoj kreativnosti čak i kad nas njegova grubost zapravo smeta. Keba bih nekako smjestila u “sredinu”. I on koristi tipičan žargon mladih, ali na svoj način, uz mnoštvo simpatičnih opaski, gotovo aforizama. Jan, pak, iako prolazi kroz mnoge životne metamorfoze, zadržava nešto “blaži” vokabular. Dakle, ne iznenađuje nas stilom nego samo sadržajem pripovijedanja. Od mirnog, pomalo zatvorenog lika s početka, pretvara se u aktera poznatih holivudskih komedija kojeg ne zaobilaze niti najbizarnije nesreće (epizoda s intimnim dijelovima tijela). Marta predstavlja svojevrsni odmak iz dominantnog muškog svijeta, gradeći nove, moderne mostove u muško-ženskim odnosima.
Govoreći o jeziku, mogli bismo reći da se doista radi o tipičnom žargonu mladih, prepunom sočnih psovki, ponekad čak preuveličanom kada se radi o dijalogu s prijateljima a donekle stišanom u monolozima (ili obrnuto). Žargonu koji može zasmetati starijim čitaocima, ili pak – priznajem – mladim “konzervama” poput mene. No, koliko god na mjestima bio vulgaran, moramo priznati da djeluje realno, iskreno i mnogo stvarnije od uglađenog dijaloga mladih koji nam serviraju tvorci hrvatskih sapunica. Uostalom, knjiga je o mladima i samim time psovke nam bolje “sjednu” od primjerice onih s prvih stranica Karakaševih Kombetara.
Što se tiče vrste romana, po meni je riječ o modernoj inačici Entwicklungsromana u kombinaciji sa specifičnohrvatskom satirom; to možda zvuči previše štreberski, stoga ću objasniti ovako: na neki način riječ je o romanu koji prati sazrijevanje i karakterni razvoj protagonista, ali ne naglašava toliko razvoj jer se radi o mladim ljudima s razvijenim stavovima a ne pubertetlijama koji tek grade svoj identitet. Međutim, ti se stavovi s vremenom i iskustvom mijenjaju, dobivajući jedan satiričan ton budući da ismijavaju ljudske slabosti i društvene nepravilnosti.
Politička situacija je takva da mladim ljudima ne pruža previše prilika za napredak, no autore to ne deprimira previše. Na nekoliko mjesta u romanu autori se pozivaju na Goethea koji se u svojim Patnjama mladoga Werthera pita: “…jesu li ljudi prije mene bili toliko jadni?”. U svojim promišljanjima autori donekle njeguju Wertherovu tradiciju komentiranja vlastitog života, no u mnogo optimističnijem tonu.
U jednom od meni najdražih dijelova romana, Keb govori: “Postoje neki ljudi zbog kojih valja rano ustat' i udahnut' dan. Oni ti daju onu kurčevu želju da kreneš; da proživiš još jedan usrani datum; da ne upadneš u petlju: dal' da ustanem il' da odustanem – i to je to. Oni to, naravno, ne znaju.”
Neki bi mogli prigovoriti autorima kako ih ovo djelo podsjeća na romane koje su čitali kao teenageri, primjerice Pobunjenog mladca C. D. Paynea ili silne dnevnike Adriana Molea autorice Sue Townsend, čiji je cilj samo projicirati zbrkane misli glavnog lika i na taj se način poistovjetiti sa čitaocem. Međutim, ovaj roman više je od običnog štiva za mlade i kritizirati ga mogu samo štovaoci pretpotopnih školskih lektira koje su dijelom obaveznog programa još od ledenog doba i nimalo ne komuniciraju sa suvremenošću.
Ako zagrebemo ispod površine, vidjet ćemo da je riječ o obrazovanim i načitanim autorima, a takvi su i likovi koje su stvorili. Mladi ljudi okrenuti k budućnosti, poznavaoci stranih jezika, informatički pismeni, kreativni, otvoreni za nove spoznaje i projekte… Oni za koje poželimo glasati na izborima jer se njihovi mentalni sklopovi toliko razlikuju od onih čija imena trenutno nalazimo na listama. Takvima je i namijenjena ova knjiga.
U prilog spomenutoj kreativnosti autora moram naglasiti kako je uz knjigu priložen i CD, svojevrsni soundtrack, što je, ako je vjerovati mom malom istraživanju provedenom preko Googlea, prava rijetkost. Naime, postoje knjige viceva s CD-om; postoji i npr. Timothy Sweeney's “The Future Dictionary of America” s CD-om na kojem su pjesme R.E.M.-a, Toma Waitsa i sl.; postoji autobiografija pjevača Red Hot Chili Peppersa i CD s njihovim pjesmama, no sumnjam kako ćete lako pronaći ovakvu kombinacija romana i CD-a na kojemu se, osim recitiranih ulomaka iz romana, nalazi glazba koja prati radnju i raspoloženje likova. Jedina zamjerka – šteta što CD ne traje duže jer nakon odslušanih 20-ak minuta jednostavno tražimo još.

**

cijena: 45,50 kn
cijena popratnog mini CD-a: 13,50 kn
prodaja: Dallas Music Shop - Rijeka
dijelovi knjige + multimedija uskoro na: www.katapult.com.hr