Melita Sanković

Noć

Prazna cesta prostrla se
ko voda
pod svjetlom mjeseca

Noć ovdje padne
ko tamna svila
na glavu ćelave djevojčice

U njenim rukama miruju
sklopljeni kapci zemlje

Cesta u Nevadi

Na crnobijeloj fotografiji
cesta u Nevadi se uspinjala do oblaka,
po strani spaljena trava je polegla.
Nebo nad Rijekom se zaustavilo.
Trafostanica je k sebi vukla žice sa svih strana,
tiho zujala.
Činilo se na trenutke da nikada nisam ni
napustila glinu,
da me nešto veliko i nevidljivo mijesi,
a nikako da poprimim željeni oblik,
predviđenu prpošnost i lakoću.
Crnobijela fotografija ceste u Nevadi
uspinje se do oblaka, kao da sav taj asfalt nema težinu
i kukurjeci u obližnjoj šumi najavili su
upravo takvu mogućnost.
Što onda
može značiti ovaj potok koji je potekao
iz mojih grudi u prosinac?
Uvijek kada strepim od samoće imam ruke od kiše.

Nešto prijateljsko

Ne pogledaš li me
past ću ti na kapak,
plesati na jednoj nozi,
ljuljat ću ti nastambu,
neću ti dati mira jer mi je
dooosadno!
Nije mi do buljenja u zid!
Van ću, na noć ću
se objesiti i sisati lampu.
Trebam nešto prijateljsko.

Nataša Rengel

***

Čekam na lift u predvorju.
Pozvala sam ga već nekoliko puta.
Iza mene, odrastaju redovi ljudi;
prave mi društvo.
Priznajem,
već sam zamišljala da sam unutra,
desnom nogom hrabro u zraku.
Ali neću im reći ni riječi.
To je naša tajna.
Mene i mramora
što se izdaje podom.

***

Ponekad je previše lako.
Naježim se
dok grebem po papiru
u radnom raspoloženju.

Rekli su mi
ako sjedim
dovoljno dugo
i čekam - zazvonit će.
Samo moram biti
usredotočena.

Nogom su na odlasku
iščupali žicu.
idjela sam je kako leži
tamo,
posve mrtva.

Ponekad je previše lako.
Kasnije me bude strah.

***

I tako sjedamo i jedemo kolače
Kojeg drugog izbora imamo?
toplim očima se gledamo
dok ih rastačemo slinom i gutamo.
nadamo se da zbog toga nećemo žaliti.
jedan od nas se krišom
pod stolom bode vilicom po ruci.
ne osjećamo njegove trzaje.
Oni nisu dio nas.
ljudi što čekaju u redu
biraju svoju porciju.
djevojčica upalih obraza hoće breskvice.
otac bez brade je vuče za ruku.
djevojka izlazi iz nužnika
i krišom se gleda u zrcalo.
Odlazim do konobarice
i odnosim svoj prazni napukli tanjur.
mladić se okreće i ispušta krempitu na pod.
očajnički je prstima grabi natrag
na tanjur.
ljudi u redu ga čudno promatraju.
dobacuju se grimasama.
izađem iz savršeno užasne trgovine kolačima.
svakako bi ih trebalo poubijati.

Olja Savičević-Ivančević

Sv. Duje igra na trešete
Svecima Dina Buccatija posvećeno

Mauro diškul i redikul s Matejuške
Koji je u principu pijan koliko i trizan
I koji živi od čiščenja ribe na peškariji
Kune se svime na svitu i svojon materon
Da je tri nedilje za redon
U parkič na Matejušku
Dolazia sv. Duje bradon
I glavon na kojoj je bia lip sombrero
Igra bi s ekipon na trešete pa i tač
Al pivo nije tia ni laznit kad ga je jedan nudia

I niko više nije inzistira zbogradi sljedečeg naime

Prvo su mislili da je iz Bosne
Al nije govoria ka Bosanac
Onda je Batarelo sazna da je tip iz Solina
Iako se on ka zafrkava da je iz Afrike ka
Prvo je bilo sumnjivo šta je za dvi partije
Tako naučia trešetu da je svih tuka
A niko se nije moga najidit jer je ti Duje
Širia veliku milinu tri četri metra od sebe
Drugu nedilju Miči je donia colu misto piva
A treču nedilju više niko nije zabeštima

U pitanje je doša smisao trešete

Mauro smatra da je to svecu bilo malo ka ža
Jer je da su to karte ali nije kocka
Više onako za ubit vrime među dobrin sviton
I ko zna kako bi posljedice dalekosežne bile
Da se ukine trešeta bevanda pivo i beštimanje
Bilo bi sto posto i masovnih ubojstava
To je po opčen sudu skužnia i sveti Duje
Jer se četvrti vikend nije pojavia u parkiču
Samo in je iz leuta mania sombreron
Pa krenia tamo di se bile nebeski škoji
I vidilo se iz daljine al sasvin jasno
Da mu nad glavon ka sunce nad nebon
Svitli aureola
I da se cila pučina zlati
Ka bog

Dario Rukavina

Dok nosiš jesen u džepovima

Zamišljam da
Anđeli se smiju dolje
Dok hodaš
U ritmu jeseni
Podižeš lišće
Dobacuješ osmjehe
Mačkama i ulicama
Dok nosiš jesen u džepovima
Kotrljaš kestenje
Igraš se grožđem
Pod jezikom
Na tvoj mali planet
Slijeću brodovi
Iz svemira
Da čuju priče
Iz davnina
I probaju
Croissante
De Lune
Na balkonu
Nudiš pticama
Slova mojih
Pisama
I šalješ ih dolje
Da me paze
Od pustinje
I od
Sna.

My funny valentine

Ovo subotnje popodne
Poštanska je marka
I lijepi se kad ga lizneš
Za leđa tvoja razglednice
Vedute i pročelja
Ispisuješ
Mirisima
Kroz suhozide
Maskirani jahač
Slijep od smijeha
U kutu ti usana
Proviruje
I ne treba mi mahovina
Da pronađem pravu stranu
Za sjevera
Pustit ću
Milesa Davisa
Na tebe s uzice
Da te gricne
Za ruku
Za srce.

Čarobnjak iz voza

imam sastanak tajni s dorothy
u cipelama od kristala
u krčmi kod raspetog drvodjelje
u njegovim rukama
čuče vještice s istoka i zapada
i pričaju bajke hodočasnicima
oh dorothy slatka brzo,
vrijeme je napukla naranča
na sjevernom nebu evo znaka
i bože moj, puno je zvijezda

večeras odriješimo u glavi plašilo
u srcu limenog bubnjara, a lava tamo dolje,
bolje pustiti da spava

s uhom na tračnicama indijanac nam maše
da propustimo onaj za yumu sa
strogokontroliranim čovjekom što voli

večeras dorothy i ja hvatamo
last train to transcendental

Igor Baksa

Vježba br.2: haiku
objekt: prazna čaša iz prve pjesme nakon sat vremena

Na stolu čaša
Suha dna od žeđi mre
Staklena pustinja

Nostalgija

Kroz praznu čašu gledam vrećicu kikirikija
Ne postoji smješniji, življi, ukusniji, opipljiviji, apsurdniji
Naziv za tako divnu grickalicu
Kiki piki kaka keke ciki miki kuku ruku
No, to nije razlog zašto ga obožavam

Možda sam slon
(u čemu vjerojatno postoji
određeni postotak istine)

U nedjelju ujutro
Istjerani iz posljednjeg kluba
Nastavljamo pijenje u kafiću autobusne stanice
Konobar nas stalno gnjavi

Umjesto da se budimo
Mi ćemo tek uskoro ići spavati
Lako je bančiti cijelu noć na račun roditelja
Na račun ljudi koji
U vrijeme kad mi liježemo
Idu na posao

Odjednom se javlja glad, a u kafiću
Ništa za jelo osim kikirikija

Taj se otkriva kao savršena grickalica
U kombinaciji s gemištom

(Vrećicu kikirikija upravo sam bacio u smeće
Nekoliko mrvica zašlo je među zube. Mljac cmulj...)

Kikiriki je afrodizijak
Potvrdila svjetska zdravstvena organizacija

Povijest i civilizacija

Često zaboravljam

Trudim se ne zaboraviti rođendane mojih prijatelja
Ali i to se događa

Između čaše iz prve pjesme i zvučnika za računalo
Leže papiri već mjesecima
Preklopljeni
Mrtvi
Tu su već dovoljno dugo da čovjek zaboravi
Štošta
A kako ne bi zaboravio ono što piše na njima

Za bolje pamćenje koristite "Post-It"

Željko Rački

***

Hodao sam i premišljao kako
Obavezno mora biti zapisano da
Nije moguće
Jednostavno nije moguće
Usta punih okusa medenjaka
Biti uistinu zao

***

Sreo sam majstora s lulom
Kako sjedi na drvenoj klupi nasuprot rijeke
Uživajući u starini i okusu divlje višnje
Neobičan
Govorio mi je
O crpljenju riječne vode za grad
Neobičnim ustavama, pumpama
I potom živahno, u isto vrijeme
Stare je prijatelje zapazio kako se primiču

***

Koža, meandroliki odgovori
Što mi je u čaši uma:
Uskličnik na nebo,
Ekstatičnost sjedeći.
Tiho ispod očiju, pokreta trbuha
Zdjeličnih kostiju
Ono što kut sobe je odlukom
Prostorna kocka je uprta uglom
U moje izmjenične okvire oka
Praćen pričom o čovjeku koji
Svakoga jutra odlazi u šetnju
Po kruh i mlijeko ...
I potom se vraća, svakoga jutra

Marino Maljavac

Bird

Dvi njurgave violine
grintave ženske
tri nonice stare
broštulaju
škvičiju
pošendrcane od nespanja
pol moje poneštre
stojiju.

Poslušan radio, menjan
kanal.
ja ne volin baš
jazz
ma taj Parker...je dobar.
zvali su ga Tić.
debeli
črni
horić.

Prihaja neverin
krovi se tresu, po cesti
blišći.
samo ja i Tić
debeli
i daž kako pada
lovimo se po škurin
plešemo z vragon
črljenin
i čekamo
kad će nan se više
oči
zaprit.