Manifest "Kaos - egzistencijalizam" (ulomak iz istoimenog manifesta pod nazivom "Smrt umjetnika - svemirska penkala") … kristina posilović

Najdraža stvar mladome intelektualcu zasigurno je pohvala od nadređenih i općepriznatih mudraca koji su zanat kovali na visokim školama diljem Europe te se s košaricom punom znanja, iskustva i novca vratili u Lijepu nam našu ne bi li svoje šegrte podučili zakonima reda i genijalnosti.
Što se događa kada ti mladi intelektualci, u ne tako dugom razdoblju, nadmaše svoje cijenjene učitelje u znanju, sposobnostima i možda čak iskustvu? Jer nije im više potrebno putovati svijetom osamdeset dana i pisati osvrte na dnevne novosti šest sati; danas oni lete s jedne na drugu umjetninu brzinom internetske veze. Možemo li ih sada nazvati učiteljima svojih učitelja? Mislite li da bi se njihovi učitelji s time složili?
Kako je sve počelo?
Jednoga dana istaknuta hrvatska pjesnikinja odlučila je sav novac dobiven od književnih nagrada darovati vlastitom fondu i krenuti putevima slavnih istraživača. Nije se prenula pljunuvši poveću svotu novaca za let u jedan i jedini (prema predaji) Svemir. Pripremila je svoj laptop, i za ne daj Bože, olovku i papir jer majstori od zanata znaju da ponekad skupocjene igračke mogu razočarati. No, našavši se u Svemiru, upozorili su je da ne može pisati po papiru jer se nalazi u bestežinskom stanju, a njezin novi laptop ipak nije toliko skupocjen da bi se prilagodio novim izvanzemaljskim uvjetima. Ipak, susretljivi astronauti koji cijene lijepu umjetnost darovali su joj svemirsku penkalu, prvu takve vrste izumljenu za pjesnike koji imaju dovoljno novaca da si priušte izlet u taj neki famozni Svemir. Upravo tako ga je pjesnikinja i opisala, neki famozni Svemir . Nezainteresirano je buljila u crnilo i blješteće zvijezde ne znajući što da piše; kao da se o tome već prije nije pisalo. Spustili su je na Zemlju prije vremena, no utješila se poklonom – svemirskom penkalom koju je narednih dana svima pokazivala.
I gdje je jebemu tu bit priče?
Pa da budemo iskreni, ova priča i nema posebnu bit. Kad se pjesnikinja vratila u rodni kraj, učitelji su je pozvali na ozbiljan sastanak pripovijedajući joj o pravilima umjetničkoga ponašanja i zakoniku kojega je još davnih godina A.B. Šimić ustvrdio: “Tko to ide tamo malen ispod zvijezda?” Nije ni znala da postoje pravila umjetničkoga ponašanja. No, očevi su se ponudili da joj fotokopirana pravila dostave što je prije moguće.

Dragi čitaoci, navodimo vam deset od dvije tisuće i pet pravila umjetničkoga ponašanja kreiranih od strane “Umjetničke zajednice”:

•  Svaki se čovjek rađa kao umjetnik, samo neki umjetnici nisu toga svjesni.
•  Ako je čovjek svjestan svoga umjetničkoga gena, mora se ponašati u skladu s pravilima Umjetničke zajednice.
•  Umjetničku zajednicu čine Vrhovni umjetnik iliti Capo Art, zamjenik Vrhovnoga Umjetnika te tajnik Umjetničke zajednice, a njihov je mandat doživotan.
•  Nitko nema pravo Capo Arta razriješiti dužnosti, a on se bira prema broju objavljenih umjetničkih djela.
•  Capo Art ima pravo svakoga umjetnika razriješiti toga određenja ili ga pak promaknuti u neko više zvanje.
•  Godišnja članarina u Umjetničkoj zajednici obrnuto je proporcionalna prihodima umjetnika.
•  U slučaju da umjetnik odbije platiti godišnju članarinu, kažnjava ga se izbacivanjem iz Umjetničke zajednice.
•  Svaki pojedini umjetnik Umjetničke zajednice ima pravo na jednu godišnju književnu nagradu.
•  Djeca umjetnika svojim rođenjem direktno pristupaju Umjetničkoj zajednici kao njeni punopravni članovi.
•  Smrt umjetnika zajamčena je njegovim odlaskom u Svemir.

Mlada pjesnikinja je pretpostavljala razlog svoga prijekora od strane učitelja. Da je poznavala deseto pravilo, sigurno ne bi potrošila novac na kratak i nefascinantan izlet u Svemir. Nije bila sigurna hoće li pokajanje pred učiteljima biti dovoljno da joj oproste ovu fatalnu grešku. No, učitelji su se smilovali nad mladim talentom i brzinski joj dali književnu nagradu za koju su se nadali da će je pametnije potrošiti.
I tko tu koga sada zajebava?
Nekoliko godina nakon opasnoga incidenta pjesnikinja se osušila kao biljčica u onom nekome Svemiru. Odbijala je hranu i vodu, a jedino društvo joj je pravila svemirska penkala. Umrla je nakon mjesec dana. Dugovječni učitelji plakali su za njezinom sredovječnom dušom i proglasili je počasnim članom Umjetničke zajednice da bude ponos i upozorenje novim generacijama kako se ne bi nikada usudili otići u Svemir. Ali, nisu znali da je pjesnikinja ostavila svoj pravilnik umjetničkoga ponašanja koji je nedugo zatim bio objavljen u svim dnevnim novinama kao manifest “Kaos – egzistencijalizam”.

Dragi čitaoci koji ste ostali s nama do kraja ove priče, navodimo vam deset pravila iz manifesta “Kaos – egzistencijalizam” zajedničkoga naziva “Smrt umjetnika – svemirska penkala”:

1  Svaki je umjetnik čovjek i čovjek postaje svojim rođenjem.
2  Umjetnik se mora ponašati u skladu sa svojim djelom, a njegovo je djelo strast i pobuna.
3  Tko se ne ponaša u skladu sa svojim djelom, gubi pravo da sebe naziva umjetnikom te da ga drugi tako nazivaju.
4  Umjetnik je punopravni član nulte zajednice koja mu omogućava da postavlja pitanja, pljuje po njima te da psuje na druga pitanja.
5  Svi su članovi nulte zajednice jednaki po broju napisanih redaka i onaj tko misli suprotno ne smatra se pozvanim zajednički pljuvati po objavljenim djelima.
6  Književne nagrade ukidaju se do daljnjega, dokle god se ne nađu prigodne pljuvačnice u prostorijama u kojima se nagrade dodjeljuju.
7  Djeca umjetnika svojim rođenjem stječu pravo da kritiziraju djela svojih roditelja.
8  Svaki je umjetnik čovjek i umjetnik prestaje biti svojom smrću.
9  Smrt umjetnika jednako svemirska penkala.
10 Svemirska penkala jednako rođenje čovjeka.

Mase mladih intelektualaca danonoćno su se kriomice sastajale i komentirale manifest, učile ga napamet na žalost svojih učitelja. No, manifest je postao javan i obožavan.
Tko tu koga sada zajebava?
Mlada pjesnikinja, učiteljica svih intelektualaca, pokretačica manifesta “Kaos – egzistencijalizam” koji je uzburkao javnost, ili učitelji svih učitelja – alphe pravilnika umjetničkoga ponašanja.
Ja vas ili ona svih nas!