Autorica koja je razorila tradicionalni obrazac vesterna
(Annie Proulx: Brokeback Mountain, Fourth Estate, 1998.) … dejan durić

Reality`s never been of much use out here.


Vestern je, uz film i roman ceste, najameričkiji od svih književnih i filmskih žanrova. Stoga nije neobično što je u prvoj polovici prošloga stoljeća vestern literatura uživala veliku čitalačku publiku, a do pokreta Novi Hollywood isto se moglo reći i za filmove. Ujedno je i žanr koji ima jednu od najpetrificiranijih narativnih struktura jer u njemu svatko zna svoje mjesto, zna što jest i što smije činiti. Filmska i književna reprezentacija određenih aspekata stvarnosti te subjekata i njihovo nastojanje da pokore, kultiviraju divlju zemlju i njezine starosjedioce imala je ulogu stvaranja nacionalnoga identiteta i određenih kulturalnih obrazaca ponašanja.
Proza Annie Proulx, ponajprije zbirke pripovijedaka Close Range: Stories from Wyoming i Bad Dirt: Stories from Wyoming II, opasno koketira s ikonografijom i mitologijom vesterna, ali na način da je dekonstruira, razara i reinterpretira. Kroz junake vesterna uvijek se zrcalio američki čovjek, snažan i odlučan, borben i uporan, koji je kadar pobijediti stihiju prirode i ljudsko bezakonje. Takve mitove i legende u američkoj kulturi utjelovljuju Wyatt Earp, Doc Holliday, Wild Bill Hickok, Buffalo Bill Cody, Calamity Jane, Jesse James i Billy the Kid, ili John Wayne čiji su filmski likovi mahom bili metafore za Sjedinjene Američke Države kao takve, odnosno njezinu snagu, odlučnost i pouzdanost. Oni su bili i još uvijek jesu nosioci nacionalnoga identiteta, mitske predodžbe, s kojima se nastoji poistovjetiti svaki muškarac. Filmski su teoretičari osamdesetih godina dvadesetoga stoljeća tu pojavu nazivali male gaze. Kamera je strukturirala stvarnost s muškoga gledišta, nastojeći da se muška publika poistovjeti s radnjama subjekata na filmu. Sličan se učinak postiže i književnim djelom uz uporabu odgovarajuće fokalizacije.
Kroz priče o borbi sposobnog junaka i okrutnog negativca oko djevičanske mlade žene, koja uvijek predstavlja pasivni ženski princip (struktura preuzeta iz trivijalnih devetnaestostoljetnih ljubavnih romana), uzdignuta je do mitskih proporcija borba staroga i novoga oko zemlje kao životonosnoga elementa. Dakle, malo toga se promijenilo. Nekada se s urođenicima borilo za zemlju, a danas se ratuje s nekim drugim urođenicima za naftu. Istu ideju predstavljaju i naracije koje prikazuju migracije na Zapad i njegovo osvajanje. Kroz njih se zrcali ljudska snaga, sposobnost i odlučnost pojedinaca da stvari preuzmu u svoje ruke te sposobnost upravljanja i vođenja, što ponovno pogoduje stvaranju nacionalne mitologije i identiteta.
Uz shematizam naracije (rančeri protiv farmera, Indijanci protiv doseljenika, odmetnici protiv civilizacije; motivi zločina, potjere i osvete; crno-bijela podjela likova), ovaj žanr promiče i tradicionalistički, konzervativan svjetonazor. Niti jedan žanr u sebi ne čuva obrasce američkoga načina života poput vesterna. Muškarac je uvijek muškarac, žena je uvijek žena, muškarac je gore a žena dolje, a brak je jedini poželjni oblik društvene zajednice. Ako nisu vjerne supruge i brižne kršćanske majke, žene su u vesternima kurve u bordelima koje zadovoljavaju macho kauboje koji se škrto izražavaju. Žena je objekt koji udovoljava muškim subjektima ili objekt koji treba spasiti. Nema tu neke naročite filozofije. Zapravo je sve vrlo jednostavno i svjetlosnim godinama udaljeno od ovoga našega ‘kompliciranoga' i multipluralnoga društva.
Proza Annie Proulx je pak daleko od svake nacionalne mitologije i patosa. Mogli bismo reći da ona demitologizira Divlji zapad, njegove junake i način života. U pripovijetci The Bunchgrass Edge of the World umjesto tipiziranih zapadnjačkih heroina imamo osamljenu mladu ženu Ottaline koja halucinira da odbačeni traktor njezina oca nježno razgovara s njom, a u People in Hell Just Want a Drink of Water jedina zanimacija u prometnoj nesreći unakaženoga mladića Resa je jahanje konja po okolici i pokazivanje sebe djevojkama i ženama. Sve dok tragično ne skonča od trovanja krvi nakon što su ga braća Dunmire kastrirali prljavim nožem. Priroda se u vesternima mahom osvaja, ukroćuje i podvrgava ljudskim potrebama i svjedoči o čovjekovoj snazi i mogućnostima. Ona je poput žene objekt. U prozi Annie Proulx, ponajprije u pripovijetci Brokeback Mountain o kojoj će biti riječ, priroda je antromorfizirana i jedan je od subjekata u djelu. Umjesto američkih ideologema i mitologema, hamingwayjevskog i londonovskog čovjeka borca koji je kadar pobijediti svojom snagom, odlučnošću i upornošću stihiju prirode i koji je predstavljao apologiju snage, odlučnosti i pouzdanosti, Annie Proulx nudi jednu sasvim neromantičnu i oporu sliku američke divljine i ruralnih predjela. To je nasilan i brutalan svijet koji stvara iste takve ljude. Njezini subjekti se ne ponašaju mačistički, grubo i nasilno jer su to svjesno odabrali (za razliku od filmskih likova Johna Waynea koji ostavljaju takav dojam), već stoga što im je to nametnuto kao uvjet opstanka. U isto vrijeme oni su ljudi sa svojim dvojbama i problemima. Samoća i odbačenost dominantni su osjećaji koji prožimaju njezine subjekte koje je život zaobišao u velikom luku, a bol, žaljenje, iskupljenje, okrutnost i nasilje, fatalizam i očaj prožimaju sve pore njezine zbirke. To više nisu oni ljudi koji su stvarali Sjedinjene Američke Države i njezin identitet, nego istrošene egzistencije koje je ta ista, sada korporacionalizirana Amerika zaboravila i ostavila za sobom.
Riječ je o poprilično staromodno ispripovijedanim prozama. Književno djelo Annie Proulx i Michaela Cunninghama svjedoči o dva pola suvremene američke proze. Cunningham se više bavi urbanim ljudima, voli eksperimentirati s institucijom pripovjedača i fokalizacijom te narativnom strukturom svojih romana, o čemu najbolje svjedoče Sati i Dom na kraju svijeta. Također se voli poigravati književnom tradicijom i povezivati je s novim značenjima (Sati) te propitkivati tradicionalne američke vrijednosti poput obitelji, braka i seksualnih identiteta. Proza Proulxove je deskriptivna, ona se zanima ruralnim ljudima, njezini su narativni postupci tradicionalni, pripovjedač je mahom izvandijegetički s nultom fokalizacijom. Pripovjedni su joj svjetovi čvrsto strukturirani, protkani folklorističkim elementima. Takav način pisanja odgovara njezinu hladnom i grubom stilu protkanom ironijom i sarkazmom, ali i bogatom metaforikom i simbolikom. Ta je proza stilom vrlo bliska Hamingwayjevoj hard boiled prozi, ali znatno razvedenije metaforike i simbolike i često antromorfizirane prirode pa bi joj najviše odgovarala oznaka poetski realizam.
Brokeback Mountain pokazuje sve vrline i slabosti njezinoga pisma. Možda je pretenciozno nastojati ispričati cijelu životnu priču u svega tridesetak stranica jedne pripovijetke, ali spisateljici je to sasvim uspjelo. Spomenuta je književna vrsta mahom koncentrirana na jedan ili dvoje subjekata, u središtu je jedan događaj koji se razrađuje i koji obuhvaća relativno kratko vremensko razdoblje, a zbog ograničenog prostora ostali su likovi mahom naznačeni, skicirani ili se tek spominju. Pripovijedanje mora biti zanimljivo i naposljetku efektno poantirano. Stoga se Proulxova strogo ograničila na dvojicu subjekata i njihove susrete kroz koje se osvjetljavaju svi ostali aspekti priče. Riječ je o poprilično suvereno ispripovijedanoj prozi. Pojedinim će se čitateljima završnica možda činiti odveć ishitrenom, a razlog tome treba tražiti u činjenici da autorici ipak više odgovara duži metar, o čemu izvrsno svjedoče Obavijesti o kretanju brodova. Uostalom, i ova bi pripovijetka nekome mogla djelovati poput izvrsno skiciranoga nacrta za jedan duži roman.

Brokeback Mountain je svojevrsna kronika dvadesetogodišnje ljubavne veze dvojice kauboja. Devetnaestogodišnji Ennis del Maar i Jack Twist (imena, koja zvuče kao da su pokupljena iz šund literature najgore vrste, dio su ironije Proulxove) upoznaju se u ljeto 1963. prilikom zapošljavanja u lokalnoj rančerskoj tvrtki. Njihov je zadatak čuvanje ovaca od predatora na izoliranoj planini iz naslova tijekom ljeta i jeseni. Obojica siromašni i neobrazovani, ignoranti i naivni sanjaju o boljem životu koji nikada neće dosegnuti. Prepušteni jedan drugome, tijekom vremena znatno se zbližavaju i postaju prijatelji. Međutim, Proulxova vrlo vješto nagoviješta budući karakter njihova odnosa. Jednu večer, ohrabreni velikom količinom ispijenoga viskija, tjelesno konzumiraju svoj odnos:

“Isuse Kriste, prekini s cvokotanjem i dolazi ovamo. Ležaj je dovoljno velik.” – rekao je Jack razdražljivim i snenim glasom. Bio je dovoljno velik, dovoljno topao, a i tijekom su se vremena znatno zbližili. I kada je radio i kada se zabavljao, Ennis je živio punom parom i nije mu se svidjelo kada mu je Jack zgrabio lijevu ruku i prinio je svom ukrućenom kurcu. Ennis je trgnuo ruku kao da se opekao, digao se na koljena, otkopčao pojas, spustio hlače, potegnuo Jacka na sve četiri i, podmazan s malo pljuvačke, ušao u njega. Iako to nikad prije nije radio, upute mu nisu trebale. Primili su se posla u tišini, osim pokojeg naglog uzdaha i Jackovog prigušenog “opalit će”…

Nakon ljeta i jeseni provedenih u planini, vraćaju se u civilizaciju i čine ono što svakome normalnom čovjeku nalaže društvo: žene se i zasnivaju obitelji, doprinose reprodukciji vrste, nedjeljom posjećuju crkvu i marljivo rade kako bi sebi i svojima najmilijima osigurali pristojnu egzistenciju. Međutim, četiri godine nakon njihove romanse na planini Brokeback, Ennis prima Jackovu razglednicu u kojoj mu poručuje da će svratiti u njegov grad kada bude na poslovnom putu. Sada voljeni supruzi i očevi, odmah nakon susreta završe u opskurnom motelu i nastavljaju gdje su prije četiri godine stali. Jack želi da napuste svoje obitelji i žive zajedno na maloj farmi, ali rezervirani Ennis, svjestan društvenih normi i krutih pravila, shvaća da to nikada neće moći. Ono što im preostaje sljedećih dvadesetak godina su povremeni homoerotski izleti u prirodu pod izlikom prijateljskoga ribolova, a koji će preživjeti sve probleme, nesreće i bračne lomove.

S dekonstrukcijom mačističkoga mita o Divljem zapadu i propitkivanjem potisnute seksualnosti tamo gdje svatko zna svoje mjesto, ova pripovijetka ne iscrpljuje svoja značenja. Mnogo više, ona je kompleksna i višeslojna studija karaktera i seksualnih identiteta. Naime, subjekti Annie Proulx se bore s onim što zaista jesu, s onim što predstavljaju drugim ljudima i maskama koje moraju nositi, ali isto tako i s vlastitim poimanjem i odnosom prema naravi veze koju dijele.
Jutro nakon što su vodili ljubav u šatoru, Ennis kaže Jacku: Ja nisam peder. Jack mu odgovara: Nisam ni ja, ali potom nadodaje: To se nikoga ne tiče osim nas. U jednom drugom prizoru, kada nakon četiri godine razdvojenosti završe u opskurnom motelu i provedu strastvenu noć zajedno, Ennis kaže: Znaš, proveo sam ovdje četiri godine razmišljajući jesam li…? Znam da nisam. Obojica imamo žene i djecu, na što nadodaje: Volim to raditi sa ženama, da, ali Isuse, ništa nije poput ovoga.
Jasno je da subjekti nastoje negirati svoje prave seksualne identitete jer znaju da oni predstavljaju društveno neprihvaćen način ponašanja. To se događa nekome drugome. Za to služe maske ili represija. Književni kritičar Walter Kirn lucidno je zaključio: Oni znaju što nisu – nisu pederi, nisu gay – ali nemaju pojma što jesu. Samo glumci. Vesternjaci. Zarobljeni su u mitovima koje je nemoguće živjeti, ali napustiti ih znači smrt, pa čak i da mogu.
Iako je društveni kontekst priče naglašen, svijet o kojem piše Annie Proulx ne osporava, niti ga veliča, nego ga promatra kao fenomen unutar kojega se odvijaju životi njezinih subjekata. Društvene norme i konvencije prepreka su subjektima da ostvare vlastite identitete (seksualne, emocionalne i egzistencijalne), međutim autorica ne prikazuje toliko sraz njihovih osjećaja i konzervativne društvene sredine koliko njihov strah od vlastitih osjećaja koji se kose s društvenim načelima. Jack želi da ljubav ruši sve prepreke i društvene konvencije, spreman je riskirati, ali kada ne ostvari željenu egzistenciju, najjednostavnije je navući masku (znakovit je prizor u kojem laže Ennisu da se viđa sa ženom iz susjedstva, ali zapravo to čini s njezinim suprugom). Ennis je taj koji ne može učiniti odlučujući korak. On je tipičan freudovski potisnuti karakter. Sve, od njegovoga držanja, samovanja pa do škrtoga izražavanja, svjedoči o represiji, koliko seksualnoj, toliko i emocionalnoj. U trenutku kada represija postane neizdržljiva, ona čak izaziva u njemu fizičku reakciju. Zbog toga Ennis i ostaje vjeran cijelo vrijeme Jacku, koji pak svoje seksualne (ali ne i emocionalne!) apetite nastoji zadovoljiti i sa strane.
Strah od društva i njegovih sankcija manifestira se u slici pokojnoga oca koja preuzima simboličku funkciju toga puritanskoga društva u kojem se svatko mora ponašati u skladu s očekivanjima. Stoga govorimo o Lacanovom Imenu Oca koje ima ulogu internalizacije dominantnih obrazaca ponašanja jer je u patrijarhalnom društvu upravo on agent dominantne ideologije, tj. on je reprezentira. Ta reprezentacija namjerno potencira određene aspekte stvarnosti koji podilaze koncepciji prevladavajuće ideologije, a ostale marginalizira i ignorira. Potencirani aspekti se kasnije ponavljaju pa se socijalne strukture koje upravljaju životima subjekata doživljavaju kao normalne i usmjeravaju njihovo djelovanje. Ennis se tako prisjeća trenutka kada ga je otac, zajedno sa starijim bratom, odveo do farme na kojoj su zajedno živjela dvojica kauboja kako bi im pokazao, smijući se, njihova masakrirana tijela. Trauma je za Ennisa još veća jer sumnja da ih je zatukao upravo njegov otac, premda nikada nije otkrio pravu istinu. Taj simbol sjećanja predstavlja Ennisovu fiksaciju na patogeni traumatizam, tj. svojevrsni društveni znamen usađen u njegovu svijest koji mu govori da je Drugi uvijek onaj koji podliježe sankcijama: Učinimo li ovo na pogrešnom mjestu, mrtvi smo. – objašnjava Ennis Jacku. Negiranje homoseksualne žudnje stoga vodi subjekte u samodestrukciju.

Subjekti Annie Proulx zaista jesu rezultat ukrštavanja socijalnih, psihoseksualnih i jezičnih režima pa problem nastaje kada shvate da se ne uklapaju u heteronormativno društvo koje ih okružuje. Po Freudu pojedinac stječe vlastiti identitet tako što se poistovjećuje, identificira sa svojom okolinom, odnosno oponašanjem prema postojećim modelima. Stoga Ennis i Jack i dalje nastoje preuzeti društveno prihvatljive, tj. poželjne uloge u skladu s mačističkom mitskom predodžbom koju im jednoobrazno društvo nameće, a što naposljetku uvjetuje poražavajući ishod. U svjetlu toga treba tumačiti njihove brakove i obiteljske živote koji ni njima, ni njihovim ženama i djeci nisu donijeli ništa dobro, a otuda i Jackova neuspjela rodeo epizoda i njihovo međusobno laganje o ženama koje su imali ili nisu u životu.
Svi su likovi u ovoj pripovijetci žrtve dominantne ideologije čiji predstavnici preuzimaju na sebe pravo da odlučuju što je ispravno, a što nije. Stoga preljub (oba su subjekta u braku) nikada ne postaje moralni problem. Brak je subjektima nametnut ideologijom kao nešto što se, samo po sebi, podrazumijeva kao društvena konvencija i sredstvo je identifikacije s njom.
Ova pripovijetka pokazuje, poput mnogih drugih književnih djela, da je identitet neuspjeh… da internalizacija društvenih normi (koju sociolozi promatraju kao nešto što se odvija glatko i neumitno) uvijek nailazi na otpor i naposljetku nema učinka: ne postajemo ono što bismo trebali biti (Jonathan Culler). Stoga od dviju egzistencija ostaju dvije košulje, jedna skrivena u drugoj, i sjećanje na mjesto upoznavanja koje s vremenom postaje mitska utopija, tj. fiksacija na ono što je moglo biti a nije i na koje se više nikada nisu vratili. Sljedećih dvadesetak godina homoerotskih izleta u divljinu nikada neće ponoviti nevinost planine Brokeback jer će biti zasjenjeni prijetnjom društva. Annie Proulx, s izvanrednim osjećajem za detalj, promatra prirodu kao treći subjekt u djelu, tj. kao opoziciju ukalupljenom društvu i njegovu periferiju, mjesto gdje subjekti mogu biti ono što zaista jesu bez da se moraju opravdavati. Tamo gdje ne dopiru društvene norme ne postoji niti strah pa ni represija.
Pejsaž je uvijek odraz egzistencijalne situacije protagonista i uvijek prati odnos dvojice muškaraca. Gotovo pornografski ogoljen i sirov prizor tjelesne ljubavi tako korespondira s ambijentom i grubim, stoičkim načinom života subjekata, a promjena vremena od toploga prema hladnome prilikom njihova posljednjega susreta prati promjene u njihovom odnosu koji će kulminirati svađom u kojoj će subjekti reći jedan drugome sve ono što su zapravo i prije znali, ali nisu mogli izreći:

“Slušaj”, rekao je Jack, “kazat ću to samo jednom. Znaš što, mogli smo imat dobar život zajedno, jebeno stvarno dobar život. Ti nisi htio, Ennise, pa sad imamo planinu Brokeback. Sve je izgrađeno na tome. To je sve što imamo, mali, jebeno sve, pa se nadam da to znaš ako ništa drugo i ne znaš. Pobroji prokleto rijetke trenutke kad smo bili zajedno u dvadeset godina. Izmjeri jebeno kratku uzicu na kojoj me držiš, pitaj me o Meksiku, a onda mi reci da ćeš me ubit jer mi treba, a rijetko kad dobijem. Nemaš jebeno pojma kako mi je teško. Ja nisam ti. Ja ne mogu izdržat s nekoliko žestokih jebačina jedanput ili dvaput godišnje. Previše si za mene, Ennise, prokleti kurvin sine. Da bar znam kako da te ostavim.

Opisi prirode i ambijenta općenito su jača strana pripovijetke:

Soba je zaudarala po sjemenu i dimu i znoju i viskiju, starom tepihu i kiselom sijenu, koži za sedla, govnima i jeftinom sapunu.

U ovom kratkom, poprilično naturalističkom opisu opskurne motelske sobe autorica se je umjesto sinestezije osjeta koristila samo olfaktivnim predočavanjem i izvrsno opisala izgled i atmosferu sobe, davši naslutiti što se netom odvijalo u njoj.

Na višoj razini apstrakcije Brokeback Mountain se može iščitavati kao protest protiv besmislenih društvenih normi koje sputavaju pojedince da žive svoje živote i potiču uniformiranost i istost. Annie Proulx svojom je zbirkom pripovijedaka zapravo potkopala mit o suvremenoj Americi kao tolerantnoj zemlji u kojoj svi uživaju jednaka prava i jednake mogućnosti. Isto je tako demistificirala američki Divlji zapad. Njezin vestern dekonstruira klasični vestern koji ona prikazuje kao laž, nacionalnu mitologiju u službi stvaranja nacionalnoga identiteta.
Literarni svijet Proulxove pun je promašenih egzistencija, a isto je tako i portret društva izgrađenoga na dvostrukim mjerilima što Busheva Amerika neosporno pokazuje. Malo tko se u toj puritanskoj zemlji usudio zagrebati toliko duboko u njezino društvo i mitove te mačistički svijet vesterna ispunjen whiskeyjem, tučnjavama, konjima i rodeima zaskočiti ljubavnom pričom koja to nikada nije smjela postati.

***

Ulomke iz pripovijetke Brokeback Mountain prevela Maša Seršić.

Pripovijetku Brokeback Mountain možete naći na adresi:

http://www.amazon.com/exec/obidos/tg/detail/-/0792726499/102-7443499-3392962?v=glance&vi=excerpt