Časopis za umjetnost i kulturu

Kave s Azaleom

(iz neobjavljenog romana 102)


Azalea i ja znamo se jako, jako dugo. Ispile smo tisuće kava... I svaka je bila zanimljivija od prethodne. Prošetat ću s Vama kroz njezino životno i seksualno iskustvo. Negdje je možda prikazana kao jeftina sponzoruša koja se vuče po kavanama, ali ona je zapravo vrlo lukav stvor koji traži samo svoje zadovoljstvo i ne može ju ništa omesti na tom putu. Njezino je mišljenje da je ljubav lijepo upakirani dvomjesečni ushit, a onda se pretvori u stiskanje prišteva, simultano pišanje i pranje zuba u paru, podrigivanje i prđenje pod dekicom (Svaka čast curama koje prde duge i seru ljubičice. Ili ne seru.). Njezin problem (ili nije problem) jest što voli stadij lagane opijenosti, a u tom stadiju ne može držati jezik za zubima i picu u gaćama. Azalea je dugo u mom životu i s obzirom da nije baš nadarena za pisanje zamolila je mene da stavim njezin život na papir jer kaže: „Šteta da propadnu tako dobri apsurdi koje sam doživjela.“
Uglavnom, dala sam joj jedan upitnik koji je izgledao ovako:
– seks za jednu noć ili vanilla veza?
– crno ili bijelo?
– poligamija ili monogamija?
strap-on ili misionarski seks?
– transseksualac ili Brad Pitt?
– pijanka ili čajanka?
– grupnjak ili twister s frendovima?
fetish party ili koncert za Valentinovo?
Pogađate li koji su njezini odgovori? Ovi prvi, naravno. Ona je iz dobre obitelji, klasične, normalne, mama, tata, sestra, žuti pas, bijela ograda i ta sranja. Visokoobrazovana, pametna, zgodna. Ma bajka, faking bajka. Obiteljske ručkove je uvijek prakticirala baka pošto bake vrlo drže do tradicije i prezentacije tradicionalnih jela. Mladi se hrane junk foodom. Prisustvovala sam na nekima od tih tradicionalnih okupljanja, ali o tome kasnije.
 
Ovako je trebao izgledati njezin život:
Odgojena starinski, moralne vrijednosti, katolički odgoj, snobizam, patnja za dokazivanjem pred nebitnom masom, disciplina, zatvoreni krug neoriginalnosti i običnosti, primorana učiti stvari koje normalni ljudi rade, znati se ponašati po bontonu kako bi fascinirala sve one ljude za koje ju boli ona stvar. Ovo zvuči kao reklama za Pan pivo. Treba završiti najbolje snobističke škole da ljudi znaju da ona ima papir, raditi u državnoj firmi, u sistemu, imati dečka koji isto tako radi u državnoj firmi, mlad,  naočit, pametan, nosi Lacoste polo-majice, fine cipele, ima zalizanu frizuru na koju troši dva sata svoga vremena dnevno, imati s njim malu djecu koja će ići njihovim stopama... Biti dobar katolik, ispovijedati svoje grijehe kojih nema, ali mora biti viđena u crkvi, biti dio zajednice i volontirati za zajednicu, pozdravljati nadurene bakice i nositi im blitvu preko ceste, zadovoljiti sve oko sebe tj. sve one usputne face svojih roditelja i zapustiti svoje JA da bi bila nešto što netko drugi želi da bude, biti savršena lutkica u ružičastoj haljinici, mala jebena princeza današnjice. Nikako se ne smije prepustiti „zlima“ današnjice, zlima ovog hedonističkog svijeta. Hedonizam? Hedonizam su žuti pas i bijela ograda, savršen travnjak i dobar auto pred garažom. Hedonizam je biti vegetarijanac, ići na skijanje kojeg ne voliš da bi se pokazao, raditi posao koji mrziš, ali drugi te cijene zbog toga, ophoditi kolektivne nedjeljne ručkove jer treba održavati obiteljske klimave veze. Treba gledati samo romantične ljigave drame na televiziji, hraniti se zdravo, zaključati vrata kad pišaš, cijeli dan se zahvaljivati na stvarima za koje te boli kurac, pozdravljati svećenike, uvlačiti se u guzicu, biti jebeni poltron. Seks? Ništa prije braka, to je sveti akt. Ako ikad i dođe do prvog koitusa, to mora biti s dečkom iz sistema, odmah mu treba nakotiti djecu i umrijeti.
Nema ničeg goreg u životu nego biti običan, normalan, u sistemu, po pravilima.
 
Ovako si je ona uredila život:
Krenut ću od početka. Već od doba male škole Azalea je bila fetišist, sadist i hedonist. Voljela se zavezati za ljuljačku i masturbirala je na to, bila je sadistički nastrojena prema lutkicama i barbikama, nije se igrala s njima nego se vlažila na unakazivanje tih spodoba, bila je malo nadrkano dijete koje odbija jesti bljuvotine koje su joj davali, odbijala je sisati majčino mlijeko, bila je buntovnik koji pije samo marelicu (pričamo o novorođenom djetetu). Sve curice htjele su biti princeze, a ona je htjela biti pas, samo da može ležati i da joj se nafukane snobice od četiri godine skinu s kurca. U školi je razbijala, mlatila se, inatila se, nosila lance, snifala ljepilo. Počela se ševiti s četrnaest godina. Pobjegla od kuće, završila faks uz svu tu ludost, da ipak zadovolji sve one koji moraju biti zadovoljeni s njezinim papirom. Partijala je i drogirala se, ševila i cugala, plesala po šankovima, radila po kavanama, coyote barovima, jebala se sa svime što hoda, staro, mlado, muško, žensko. Danas ima vrhunski posao koji nema veze s njezinim snobovskim školama, ali i dalje je luda i neobuzdana. Trideset i pet godina uspjela je uz sve vanjske utjecaje zadržati svoju ludost. Alkohol ne smatra zlom nego stimulansom. Njoj čak ni ne treba, ali normalnjacima oko nje očito treba da bi se malo opustili i pokrenuli. Ne zna koliko ljudi (žena) nose dječurliju u trbuhu i nije ju briga, nema majčinske osjećaje. Uveseljavaju je stvari poput lizaljke u kojoj je žilet, činjenica da je krvne grupe B negativna (be negative), sretna je kad pada kiša, drka na katastrofe i vremenske nepogode jer su tada svi ljudi u kurcu, voli kaotične situacije, nema previše suosjećanja za druge. Empatija? WTF? Kad vidi kamion koji prevozi plinske boce, na pameti joj je samo upaljač, za praznike poput Valentinova najradije bi kupila snajper i gađala Amora. Rekli bi, hladna sociopatska kuja. Ne, nije hladna sociopatska kuja nego drži do sebe. Uvijek je voljela svoju sposobnost odjebavanja onih koji joj smetaju i mizantrope sličnog kalibra. Ekipa se zgraža kad Azalea javno priznaje svoje nagone, fetiše i fantazije. Ona voli BDSM, voli jebati muškarce strapom, voli mlatiti žene s kojima se jebe, željela bi se ševiti s transseksualcem i imati kući sissy maid tipa onoga koji joj wc pere ustima. Hoda okolo s japanskim kuglicama u pički (vagini, oprostite – to je za one koje seru duge), samozadovoljava se na javnim mjestima – da nitko ne vidi, naravno.  Njezin slobodan dan izgleda ovako: buđenje s erekcijom (imaginarnom, naravno), vibrator je u ladici pored kreveta, masturbiranje. Pišanje, kava i cigareta. U playeru je nekakav tech-house. Internet, Domination tube stranica, još jedna drkica. Većinom masturbira na transiće, sadizam, bondage ili na hipotetske situacije s dva mračna frajera koje poznaje, ali se nikad nisu ševili. I tako cijeli dan. U međuvremenu pogleda neki bolesni film koji „normalni ljudi“ ne gledaju i ne razumiju. Za nju je to umjetnost. Ne filmovi tipa trilera ili horora. Filmovi Lyncha i Kubricka npr., stari bdsm pornići, snuff filmovi itd. Takvi seksualni afiniteti svrstavaju se u kategoriju koja se naziva parafilija. Parafilija je možda malo preteška riječ, ali u normalnom svijetu prihvaćena. S medicinskog, moralnog i psihološkog aspekta, parafili su ljudi nedoličnog seksualnog ponašanja izazvanog većinom posljedicama iz djetinjstva. Sviđa joj se ta riječ. Parafilija. Nažalost, sva njezina seksualna iskustva bila su bliža vanilli nego maštarijama njezinog parafilskog uma.
Ona je dokaz da njezine eksplicitne seksualne misli ne proizlaze iz odgoja, rastura ili nasilja u obitelji. Njezini starci su previše normalni da bi znali uopće o čemu ona priča. Azalea je light-sociopat zadovoljan onim što jest. Ako ju bolje upoznate, uvidjeti ćete da nikome ne želi zlo – samo ima neke svoje čudne fiksacije na neke čudne stvari. Totalni flegmatik. Svaka kava s njom me uvela u neki drugačiji pogled na svijet seksa, ljubavi, sadizma, normalnih situacija koje ona pretvara u nenormalne i apsurdne. Nažalost, svaki njezin tip je bio kao disko-kugla u country baru. U početku divan i blještav, ali ubrzo shvatiš da tu ne spada. Ona bi vjerojatno rekla da je većina bila kao engleski zečevi s konstipacijom...

Arhiva